Dvigrad: arheologija, legende i freske provučene kroz ušicu igle

Bajkovit srednjovjekovni lokalitet, tema mog završnog rada na preddiplomskom i mjesto koje me oduvijek inspiriralo. Posljednji put sam ga posjetila nedavno u društvu Tjaše i Barbare, a ako te zanima jesam li slučajno ovu temu odabrala kao prvu o kojoj ću pisati odgovor je- ništa nije slučajno… 😊

Jedan grad…ili ipak dva?

Dvigrad je smješten u Istri, na putu od Kanfanara prema Rovinju. S obzirom na iznimno atraktivan položaj i blizinu vode, jasno je zašto je riječ o području oko kojeg su se sukobljavale mnoge strane. Jedan od prvih autora kojeg je Dvigrad zaintrigirao i koji ga je proučavao bio je Bernardo Schiavuzzi, a na njegovim radovima počivaju i mnogi kasniji (među kojima i moj završni 🙊).

Možda se pitaš odakle mu potječe naziv i je li zapravo realna ideja o postojanju dva grada? Evo i odgovora: veoma blizu kaštela kojeg danas poznajemo postojao je još jedan. Zaista je riječ o dva grada, odnosno dvije utvrde (Kaštel Parentin i Monkaštel). Kaštel Parentin napušten je u srednjem vijeku, a stanovnici Monkaštela kasnije su ga koristili kao kamenolom. Ako želiš pročitati više o njegovoj prošlosti preporučujem ti rad povjesničara Maurizia Levaka koji je na jednostavan način opisao burnu povijest Dvigrada.

Od prapovijesti do srednjeg vijeka

Ako misliš da je područje Dvigrada naseljeno tek od srednjeg vijeka, moram ti reći kako se varaš. Arheolozi koji su istraživali njegovo područje, dokazali su kako je bilo naseljeno već od prapovijesti!

Dvigrad je nastavio živjeti i u doba antike, za vrijeme vladavine Rimljana. Meni je nekako najzanimljiviji nalaz koji svjedoči tom vremenu žrtvenik na kojem se spominje autohtono žensko božanstvo Eia (Eja). Ipak, govoreći o Dvigradu, svi si najčešće zamislimo fascinantne srednjovjekovne ruševine- po čemu on i je najpoznatiji.

Radi se o tipičnom srednjovjekovnom gradu opasanom bedemima, s crkvom, stambenim zgradama, župnim dvorom, kulama i ostalim objektima. Najprosperitetnije vrijeme doživio je početkom mletačke vlasti, a ono je trajalo sve do javljanja epidemija radi kojih je, naposljetku i napušten. Ali o tome nešto kasnije…

Ulicama (Dvi)grada i putovima legendi

U Dvigradu je u jednom trenutku živjelo preko 1000 ljudi. Možeš li to zamisliti? Kada bih išla uspoređivati, pet puta više nego trenutno u Pazinskim Novakima (selu u kojem ja živim).

Grad je tada bio opasan bedemima, a zanimljivo je i kako se prema Slavenu Bertoši, bez obzira na veliki broj stanovnika, kaštelu moglo pristupiti samo kroz jedan ulaz! Svaki put kad posjetim ovaj lokalitet pred ulazom zastanem i pomislim: ajme koliko ljudi je ovuda prošlo prije mene, ljudi kojima je ovdje bio dom. Njihove se kuće (kojih je bilo preko 200) i dalje mogu vidjeti prolazeći ulicama grada. Eto, sad mi već misli lete na pjesmu Nene Belana. 🎼

Prije nego krenem pričati o arheološkim činjenicama i arhitekturi htjela bih ti predstaviti još nešto po čemu je Dvigrad poznat, a to su legende. Ako se spoji srednji vijek i blizina mora možda već pogađaš kakve teme su mogle biti niti vodilje pri njihovu stvaranju. Gusari i zakopano blago! Konkretno, postoji mnoštvo legendi o ovome kraju, a meni su još iz osnovne škole u pamćenju ostale dvije: legenda o zakopanom blagu i ona o Henryju Morganu. Ako te detaljnije zanimaju možeš ih pročitati na stranicama udruge Dvegrajci ili u Dvegrajskim zbornicima.

Glavni trg i nekoliko crtica o arhitekturi

Uspinjući se ulicama i promatrajući ostatke kuća, stići ćeš i do najviše točke- glavnog trga, gdje je smještena i crkva sv. Sofije.

Gradnja crkve prema Branku Marušiću traje od 5. do sredine 13. stoljeća, a posvećena je mučenici koja je živjela u vrijeme rimskog cara Dioklecijana. U prvoj fazi riječ je jednobrodnoj i jednoapsidalnoj crkvi. Kasnije, u 8. stoljeću, biva nadograđivana (sada je već troapsidalna), dok zadnja faza gradnje pada u 13. stoljeće. U zadnjoj fazi (ostatke ove faze možeš vidjeti i danas) crkva postaje trobrodna. Ukoliko su ti neki od pojmova vezanih uz arhitekturu nejasni (znam da su meni bili kad sam ih na prvoj godini faksa krenula učiti😅), preporučujem ti da baciš oko na strunu.

O samoj crkvi postoji dosta izvora, a više podataka možeš pronaći na stranici Istrapedije, gdje je o ovoj temi pisala arheologinja Martina Barada. Na zidovima crkve pronađene su i freske, koje datiraju u 8. stoljeće. Nažalost, u Istri imamo malo primjera zidnog slikarstva iz karolinškog razdoblja pa su time freske iz dvigradske sv. Sofije još važnije.

P.S. Ako se nađeš u Dvigradu i tražiš freske, moram te razočarati i reći kako ih nećeš naći. Radi njihova očuvanja, skinute su sa zidova i danas se nalaze u Arheološkom muzeju Istre.

Jesu li zaista kuga i malarija prouzročile kraj života u Dvigradu?

Dvigradov pad nije prouzročen nemirima već bolestima, točnije kugom i malarijom. Tijekom 16. stoljeća se većina stanovnika iseljava (u Kanfanar i okolna mjesta), a u 17. stoljeću biva gotovo potpuno napušten. Crkva sv. Sofije napušta se 1714. godine, a taj se događaj simbolički uzima i kao „kraj Dvigrada“. S obzirom na to da sam grad nije bio razrušen ili spaljen i danas imamo priliku diviti se njegovom bajkovitom položaju i arhitekturi.

Magičan pogled s glavnog trga✨

Svaki puta mi, uspinjući se prema glavnom trgu, kroz glavu prolaze ideje tko je sve prije mene ovuda koračao, koje su bile njegove strepnje, radosti, ljubavi, svakodnevne rutine i nadanja. Iako to nikada nećemo znati, ono što nam prenose arheolozi, povjesničari i povjesničari umjetnosti koji ga istražuju, zasigurno može puno pomoći u razumijevanju ljudi koji su u njemu živjeli.

Meni i dalje (vjerujem da nisam jedina) mogu proći sati pokušavajući pronaći sve skrivene ulice i možda doznati poneke tajne koje nitko još nije otkrio, a koje bih mogla iščitati iz starih ruševina, koje Dvigrad tako brižljivo, stoljećima čuva i ne odaje.🤎

Crkva sv. Marije od Lakuća i freske Šarenog majstora

Ako posjetiš Dvigrad, preporučujem ti da se nakon razgledavanja uputiš do obližnje crkve sv. Marije od Lakuća. Većinom je zaključana, ali se ključ nalazi u župnom uredu u Kanfanaru pa uvijek možeš nazvati i reći kako bi htjela razgledati divne freske koje se nalaze u njezinoj unutrašnjosti. A vjeruj mi, nećeš požaliti, prekrasne su.

Prvi puta sam posjetila crkvu sv. Marije kad sam o Dvigradu pisala završni rad. Tada je ispred nje bilo i nekoliko turista kojima je moja mama (naravno) rekla da sam ja buduća arheologinja pa volim misliti kako sam taj posjet zapravo iskoristila kao prvo iskustvo u stručnim vodstvima. Kao da je budućnost znala što mi sprema.🤩 U tom trenu osjećala sam se kao pravi arheolog koji znatiželjnim zaljubljenicima u prošlost prenosi iznimno zanimljiva znanja.

Crkva sv. Marije od Lakuća

Freske koje smo razgledavali i komentirali nastale su u 15. stoljeću, a izradio ih je tzv. Šareni majstor čiji radovi ukrašavaju mnoge istarske crkvice. Međutim, njegovo nam je ime i dalje nepoznato, a sama enigma oko toga tko je točno bio, kako je živio, gdje i kada je rođen dodaju dozu mističnosti i tajnovitosti njegovim umjetničkim djelima.

Spoj ljubavi prema arheologiji i prema vezu

Kao što sam spomenula na početku blog posta, nije ova tema slučajno prva o kojoj sam odlučila pisati. Prije otprilike godinu dana, kad sam tek počinjala s vezenjem i dok sam “trenirala” izrađujući radove koje sam poklanjala prijateljicama, na red je došao i poklon za moju dragu Renatu.

Renata je najveća zaljubljenica u srednjovjekovnu arheologiju i naravno da me zamolila da motiv bude vezan uz srednji vijek, a nekako smo zajedno došle na ideju da to bude baš Dvigrad, koji ću joj izraditi na platnenoj torbi. E pa kad je postao prvi arheološki vez bio bi red da postane i prvi blog post, zar ne? 😊

Vez inspiriran Dvigradom🧵

Divgrad je jedan od glavnih razloga radi kojih sam upisala arheologiju. Prošlo je puno vremena od kad sam prvi puta s mamom posjetila ovaj grad. Desetak godina nakon toga o njemu sam pisala završni rad na preddiplomskom i dovodila mu prijatelje s faksa koji ranije nisu bili u Istri.

Možda mi se u nekim stvarima i promijenio pogled na ovaj lokalitet, možda sam ranije vjerovala legendama dok sada razmišljam na „odrasliji i arheološkiji način“ ali osjećaj koji imam kad stanem pred gradska vrata mislim da će svaki puta biti onaj isti kao i kod malene djevojčice koja je shvatila da se upravo nepovratno zaljubila u prošlost. Na kraju krajeva, čemu sva znanost, C 14 analize i brojanje fragmenata keramike ako nam taj osjećaj nestane?

…do sljedećeg prvog ponedjeljka u mjesecu🤎

Izvori:

  • Barada, Martina. Dvigrad: zaštitni radovi od 2000. do 2011. u: Dvegrajski zbornik broj 2, Kanfanar, 2014.
  • Bertoša, Slaven. Istarske priče i legende: primjer Dvigrada, u: Dvegrajski zbornik broj 2, Kanfanar, 2014.
  • Bertoša, Slaven. Dvigrad i njegovo područje- povijesni pregled, u: Statut Dvigradske općine, Pazin-Kanfanar, 2007.
  • Juroš-Monfardin, Fina. Dvigrad- povijesno arheološka skica. Histria Archaeologica, 30, Pula, 1999.
  • Levak, Maurizio. Nastanak i povijesni razvoj ranosrednjovjekovnog Dvigrada, u: Annales 17, Kopar, 2007.
  • Meden, Anton. Crkve u Dvigradskoj općini kroz povijest, u: Dvegrajski zbornik, broj 1, Kanfanar, 2011.
  • Marušić, Branko. Istra i sjevernojadranski prostor u ranom srednjem vijeku, u: Monografije i katalozi 4. Arheološki muzej Istre, Pula, 1995.
  • Istrapedia.hr

Objavio Emina Paćalat

Arheologinja s glavom u oblacima. Zaljubljenica u millennial pink estetiku, poeziju Vesne Parun, proljeće i francuski novi val.

2 misli o “Dvigrad: arheologija, legende i freske provučene kroz ušicu igle

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: