Mia je djevojka koju sam upoznala nakon što sam iz Zadra, radi upisa diplomskog studija, preselila u Zagreb. Uz prapovijesnu arheologiju, studirala je još i antropologiju, a istovremeno se bavila filmom, fotografijom, obilaženjem antikvarijata i otkrivanjem najslađih zagrebačkih kafića. Nakon što je diplomirala, vratila se u rodni grad- Vinkovce, gdje trenutno radi kao pripravnica na Etnološkom odjelu Gradskog muzeja. Ne mogu opisati koliko mi je drago da je upravo Mia prva osoba s kojom ću pričati u Arheološkim ćakulama, a ako te zanimaju dokumentarni filmovi, mitologija, paleolitik ili želiš dobiti uvid u rad kustosa u muzejima, pozivam te da nam se uz šalicu kave i sama pridružiš.☕️
Draga, vedra, zanimljiva i puna „znanja o kostima“. Tako bih ja opisala Miu, osobu kojoj prvoj šaljem poruke ako ne znam nešto što se tiče bioarheologije- područja gdje je svoj na svome. Pa Mia, kako bi samu sebe predstavila i kako se rodila ljubav prema arheologiji, a zatim i antropologiji?
Uvijek je najteže nešto konkretno reći o sebi, možda će biti najtočnije ako kažem da sam osoba s previše interesa i premalo vremena za bavljenje svima njima. Srećom, velik dio interesa mi spada pod struku, pa sam voljela što sam studirala i čime se sada bavim.
Htjela sam biti arheologinja još prije nego sam krenula u osnovnu školu, za što je zaslužan tata koji me vodio u vinkovački muzej, kupovao mi knjige o drevnim civilizacijama i potpirivao maštu svojim pričama i filmovima o Indiani Jonesu. Ta ljubav i zaintrigiranost je ostala u meni čitav život, tako da prilikom upisivanja faksa nije bilo puno razmišljanja. Uz arheologiju sam se odlučila upisati i antropologiju bez nekog posebnog razloga, jednostavno jer mi se činilo zanimljivo. To je ispala najbolja odluka u mom životu, jer sam odmah krenuvši na predavanja shvatila da je antropologija ono u čemu se vidim. Ipak, drago mi je da sam završila i arheologiju jer spoj arheologije i antropologije daje cjelovitiji uvid u ljudsku povijest.
Kao temu diplomskog rada odabrala si Ulogu žena u gornjem paleolitiku. Možeš li nam reći što si tijekom pisanja rada otkrila o ulozi i položaju žena u vremenu paleolitika?
Arheologija, kao i antropologija i mnoge druge znanosti, ima kolonijalističku, seksističku i rasističku povijest koje moramo biti svjesni ako se želimo znanošću kvalitetno baviti. To znači popunjavanje mrtvih kutova koji su kroz stoljeća smatrani nebitnima ili su čak namjerno podcjenjivani. Proučavanje literature pokazalo mi je da je rad koji su obavljale žene jako često zanemarivan kada se stvarala šira slika ljudske povijesti.
Prvi dio rada posvećen je pregledu arheoloških nalazišta na kojima su pronađeni dokazi onoga što nam etnografije o tradicionalnim društvima predstavljaju kao ženski rad, dok sam drugim dijelom rada htjela pokazati korelaciju između percepcije prapovijesti i sadašnjosti te korištenja arheoloških teorija pri legitimiziranju ideologija vezanih za sadašnjost i obrnuto.
U studentskim danima pisala si i o raznim drugim zanimljivim temama, a izdvojila bih tvoj članak Zubi u mitovima i legendama, koji je izašao u knjizi Tomislava Lauca. O čemu se zapravo radi?
Profesor Lauc je meni i drugim studentima te generacije dao priliku sudjelovati u njegovoj knjizi Dentalna i kraniofacijalna antropologija. Moje poglavlje je pregled pojavljivanja motiva zuba i njegovo značenje u mitovima kroz povijest i kulture. To mi je bio jedan od najzanimljivijih i najdražih zadataka na faksu.
Na petoj godini polazila si Školu dokumentarnog filma udruge Restart. S filmom Kako je Tanja ostala sama osvojila si drugo mjesto na 50. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva. Postoji li mogućnost da u budućnosti spojiš ljubav prema struci s onom prema filmu?
Prijava na Školu dokumentarnog filma i bila je potaknuta željom da u jednom trenutku spojim struku i interes prema vizualnom mediju. Kada sam se prijavila na Školu nisam imala apsolutno nikakvo iskustvo u snimanju, montiranju ili bilo čemu drugom vezanom uz film.
Na predavanja sam došla kao apsolutni početnik i neznalica, a osim tehničkih osnova dobila sam i hrabrost da se pokušam izraziti na načine koji ne moraju biti konvencionalni. To mi je otvorilo cijeli novi svijet mogućnosti i definitivno ću u budućnosti pokušati neko istraživanje izraziti kroz film.
Nakon što si diplomirala dobila si priliku zaposliti se kao pripravnica na Etnološkom odjelu Gradskog muzeja u Vinkovcima. Kako ti izgleda prosječan radni dan?
Prosječan radni dan u muzeju teško je opisati jer je rad u muzeju, srećom, dovoljno raznolik da često ne znaš kako će ti dan izgledati. Nedavno mi je bilo točno godinu dana od početka pripravništva i u tih godinu dana radila sam i naučila svašta. S obzirom na to da sam pripravništvo odrađivala tijekom pandemije, bilo je puno manje kontakta sa suradnicima i odlazaka na teren nego što sam to zamišljala kada sam se prijavljivala za pripravništvo, pa se posao najviše svodio na obaveze unutar muzeja, poput inventarizacije i revizija građe, pripreme izložbi i odrađivanje stručnih vodstva kroz muzej.
Koja mjesta u Vinkovcima bi izdvojila kao omiljena ili drugim riječima di me vodiš kad te dođem posjetit ?😊
Kao što sam već rekla, od malena sam išla u Gradski muzej i jako sam sretna što sam upravo tamo imala priliku odraditi pripravništvo jer je to zaista jedno od meni najdražih mjesta u gradu. Vinkovci su naselje s najdužim kontinuitetom u Europi i kada hodaš kroz naš muzej imaš priliku vidjeti sve kulture koje su jedna za drugom prije nas hodale ovim istim mjestom.
Drugo mjesto je izletište Sopot, gdje se mogu vidjeti rekonstrukcije prapovijesnih nastambi na tom arheološkom nalazištu. Treće mjesto koje vrijedi vidjeti je upravo ulica u kojoj živim, Ulica Jurja Dalmatinca, koju su građani prije rata zvali Ulica vila zbog prekrasnih građanskih kuća. Dio tih kuća još uvijek stoji kao podsjetnik na srednjoeuropsku tradiciju Vinkovaca.
Četvrto mjesto također je podsjetnik na građansku prošlost Vinkovaca, a to je Židovsko groblje. Nažalost, danas više nije uređeno, ali svakako vrijedi vidjeti nadgrobne spomenike koji se na njemu nalaze. Peto mjesto je obala Bosuta, jedine rijeke koja izgleda kao da ne teče. Obala Bosuta je savršeno mjesto za provesti toplo popodne, a na njoj se mogu vidjeti i Ptice u letu – željezne skulpture ptica izraelske kiparice Dine Merhav koja je rođena u Vinkovcima i koja ih je prije nekoliko godina poklonila svom gradu. Osim toga, obala Bosuta je i coming of age mjesto okupljanja za mlade Vinkovčane te na njoj ima mjesta za sve supkulture i glazbene i stilske izričaje.
Kao tipični horoskopski strijelac, voliš putovati, a na tvom privatnom Instagram profilu osim fotografija psa Mićka česte su i one s putovanja. Koje ti je najdraže mjesto koje si do sada posjetila?
Ovo mi je najteže pitanje. Možda mi se ipak kao odgovor nameće Barcelona u kojoj sam bila dvaput, i mogla bih stalno ići iznova bez da mi dosadi.
Planiraš li već neka iduća putovanja?
Da, kada pandemija prođe ili barem bude pod kontrolom, planiram ići u Gruziju.
(Arheološke) pitalice
Omiljeni arheološki lokalitet u Slavoniji: Vinkovci i okolica, jer nailazimo na fantastične nalaze, a toliko toga još čeka da bude pronađeno
Zadnja knjiga (vezana uz arheologiju) koju si pročitala: Elizabeth Wayland Barber – Women’s work: the first 20 000 years
Da možeš posjetiti bilo koje nalazište u svijetu odabrala bi: Teyuna u Kolumbiji
Antička Grčka ili antički Rim? Antički Rim, samo zato što me oduševljava njihov hedonizam
Arheologija ili antropologija? Antropologija
S obzirom na to da je Mia jedna od prvih osoba kojoj sam izradila vez, odlučila sam kako ću ti ovom prilikom pokazati upravo taj rad. Iako zapravo nije riječ o arheološkom motivu- poklonjen je od jedne arheologinje drugoj tako da mislim kako zaslužuje svoje mjesto na Izvezenoj prošlosti. 🎀
Fotografije: Mia Sidorov, privatni album i Instagram
…do sljedećeg prvog ponedjeljka u mjesecu 🤎
Izvezena prošlost 